TP-Link Switch vs Netgear Switch - Ima li razlike?

TP-Link Switch vs Netgear Switch - Ima li razlike?
Dennis Alvarez

tp link vs netgear switch

Kupovina pravih delova opreme može biti zaista teška, a još više kada se čini da su neki proizvodi u suštini ista stvar kao drugi. Čak i ako ste upućeni u svijet tehnologije, može biti teško to ispraviti i završiti s uređajem koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Među dva uređaja koja se najčešće spajaju su TP -Link Switch i Netgear Switch. Izgledaju isto, zar ne? Pa, da razjasnimo stvari, mislili smo da idemo i objasnimo ključne razlike između njih.

U smislu statusa , nema toliko toga što razdvaja dvije kompanije. I Netgear i TP-Link su relativno visoko cijenjeni kao renomirani proizvođači svega što je internet, kao što su ruteri, modemi, pristupne tačke i naravno – svičevi.

Čudno, obje kompanije su osnovane još u ranim godinama dana kućnog pristupa internetu – 1996. – ali dolaze sa različitih krajeva zemlje. Netgear je američki entitet, dok TP-Link vodi porijeklo iz Kine.

Ali da li to znači da će njegove promjene koje naprave biti potpuno iste? Pa, ima nešto više od toga.

Srećom, internet tehnologija napredovala je brzinom poput rakete od mračnog doba 1996. Ali šta posebno je zanimljivo da je svaka kompanija lijepamnogi imaju isti pristup tehnologijama, bez obzira gdje se nalaze u svijetu.

Dakle, za svaki dio tehničkog znanja Netgear-a, TP-Link će neizbježno imati pristup istom izvoru. Zbog toga će prekidači koje ovdje prave obje kompanije imati potpuno iste mogućnosti.

Zapravo, glavna razlika između njih ponekad može biti nešto tako mala kao što je njihova cijena, pri čemu svaka nudi povremene ponude koje način potkopati drugi.

Dakle, za nas, prekidač sa TP-Link-a ili Netgeara će učiniti potpuno istu stvar. Dakle, naš savjet bi bio da jednostavno kupite ono što je jeftinije u tom trenutku!

Dakle, to je zapravo sve. U ovom trenutku, smatramo da bi nam, ako ulazimo u više detalja o tome kako svaka kompanija gradi svoje specifične uređaje, vjerovatno bilo bolje da jednostavno objasnimo kako tačno radi prekidač.

Također možemo ući u tačno koje vrste prekidač se može kupiti od bilo koje kompanije. Ovaj pristup koristimo iz jednostavnog razloga što vam može dati informacije koje su vam potrebne za kupovinu prekidača koji najbolje odgovara vašim ličnim potrebama.

Prekidači: Kako rade?

Najbolji način da objasnite šta prekidač radi jeste da objasnite kako su stvari radile pre pojave prekidača – koji je čvorište. Čvorište, koje se do sada najbolje smatra reliktom prošlosti, je dozvoljavalo višestrukouređaja unutar lokalne mreže (ili LAN) za povezivanje.

Bio je to primitivan komad kompleta koji je zapravo bio bez mozga i uglavnom jedina stvar za koju je bio dobar je držanje više eternet portova koji su omogućavali nekoliko uređaja da se u njega uključe.

Dakle, ako ste slučajno imali čvorište sa četiri porta, to će značiti da su na njega povezana četiri uređaja.

Zatim, način na koji je to olakšalo komunikaciju uređaja jedni s drugima išli kao takvi: kada bi bilo koji uređaj unutar ovog čvorišta želio poslati informaciju na drugi računar, prvo bi provjerio da server nije zauzet.

Ako ustanovi da server nije zauzet, zatim će nastaviti sa slanjem paketa podataka. Zatim, milioni paketa podataka koji nose IP adresu računara primaoca će zatim teći iz računara koji ih šalje u čvorište.

Ono što se dalje događa je ključno za funkcioniranje čvorišta. Čvorište, koje je arhetip uređaja bez mozga, onda bi poslalo kopiju ovih miliona paketa podataka svakom kompjuteru povezanom s njim.

Spasonosna milost ovog uređaja je što to nije značilo da ste slučajno svima poslali nešto što je dizajnirano samo za jednu osobu. Ono što je to zaustavilo, međutim, nije samo čvorište.

Kada su paketi podataka stigli do 3 druga računara povezana na čvorište, jedinikoji bi mogao prihvatiti da je to ona koja nosi IP adresu koju je poslala strana koja šalje. Ostala 2 kompjutera bi jednostavno odbila pakete na licu mjesta.

Međutim, sama činjenica da je toliko nepotrebnih paketa bilo poslano na prvom mjestu, predstavljala je mali problem jer je uzrokovala dosta zagušenja i spore performanse.

A onda je došao prekidač...

Uvidjevši da postoji jasno i očigledno rješenje problema, inženjeri su morali raditi na otkrivanju kako staviti mozak u ovu nesumnjivo glupu kutiju. Inteligentno čvorište koje je rezultat ovoga sada je ono što zovemo prekidač . Prilično zgodno, zar ne?

Osoba koja zaista razlikuje čvorište od prekidača je sposobnost potonjeg da nauči MAC adresu bilo kojeg uređaja koji se na njega poveže. Dakle, to sada funkcionira ovako.

Prvi dio procesa slanja paketa podataka odvija se na potpuno isti način kao i sa čvorištem. Razlika je u tome što kada prijenos podataka počne, prekidač počinje razmišljati i zapravo počinje naučiti nekoliko stvari.

Kada računar koji šalje (C1) pošalje pakete podataka u prekidač, prekidač će tada automatski otkriti da je C1 povezan na port 1.

Vidi_takođe: HRC vs IRC: Koja je razlika?

Zatim, kada ove pakete podataka primi željeni računar primaoca, koji ćemo nazvati C2, ovaj računar će poslati potvrdu signal natrag naC1 da potvrdi da je primio pakete podataka.

Sada recimo da se treći računar (C3) uključi i želi poslati nekoliko miliona paketa na C1 ili C2, prekidač će samo pošaljite podatke na predviđeni računar jer je sada saznao jedinstvenu MAC adresu tog PC-a.

Dakle, kao što vidite, to smanjuje dosta nepotrebnog saobraćaja koji ulazi u uređaj. Samo da potvrdim – svaki mrežni uređaj ikada napravljen ima svoju jedinstvenu MAC adresu.

Vidi_takođe: Zašto vidim Askey Computer Corp na svojoj mreži?

Ne može biti greške koje vode do neželjenih primatelja. Svi prekidači će raditi barem ovo. Zaista, samo karakteristike koje imaju po strani od ovoga ih izdvajaju jedne od drugih. Sada ćemo proći kroz nekoliko različitih tipova.

  1. Broj portova

Postoji apsolutno raznolikost u broju portova koji svič može imati, koji se kreće od 4 porta pa sve do ogromnih 256. Za kućne mreže, generalno smatramo da su bolje i prikladnije opcije opcije sa 4, 6 i 8 portova .

Prekidači s više portova od toga obično se koriste samo za velike kompanije i slično.

  1. Brzina mreže

Prekidači su također razdvojeni po tome koje brzine mreže mogu podržati i rukovati. Na primjer, prekidač može podržavati brzinu mreže od 10, 100 ili 1000 megabajta .

Sada kada razmislimo o tome, postoje čak i nekiOvih dana postoje prekidači koji mogu podnijeti 10 giga brzine, ali mučimo se da smislimo bilo koje vrijeme koje se odnosi na nas! Dakle, ono što predlažemo je da se odlučite za prekidač koji odgovara brzini kojoj možete očekivati ​​pristup u vašem području.

  1. Duplex

Vrijeme je za posljednju stvar koja razlikuje bilo koji prekidač od drugog – bilo da je poludupleks prekidač ili full-dupleks prekidač. Iskreno rečeno, poludupleks prekidač je onaj sa onim što bismo smatrali pola mozga.

Ovi tipovi dozvoljavaju samo jednosmjernu komunikaciju i kao takve, ne bismo ih preporučili jer ne podržavaju funkciju istovremenog razgovora i slušanja. Pun prekidač, s druge strane, može učiniti oboje u isto vrijeme bez muke.

Posljednja riječ

I tako, sada kada smo prošli kroz skoro sve osnovne informacije koje postoje o prekidačima, ostaje samo da odaberete onaj koji odgovara vašim potrebama. Kao što smo vidjeli, marka ovdje nije ono što je bitno. Ono što je mnogo važnije je za koji tip/klasu prekidača se odlučite. Nadam se da je ovo pomoglo!




Dennis Alvarez
Dennis Alvarez
Dennis Alvarez je iskusni pisac o tehnologiji sa preko 10 godina iskustva u ovoj oblasti. On je opširno pisao o raznim temama u rasponu od internet sigurnosti i rješenja pristupa do računalstva u oblaku, IoT-a i digitalnog marketinga. Dennis ima oštro oko za identifikaciju tehnoloških trendova, analizu dinamike tržišta i predstavljanje pronicljivih komentara o najnovijim razvojima. On je strastven u pomaganju ljudima da razumiju složen svijet tehnologije i donesu informirane odluke. Dennis je diplomirao računarstvo na Univerzitetu u Torontu i magistrirao poslovnu administraciju na Harvard Business School. Kada ne piše, Dennis uživa u putovanjima i istraživanju novih kultura.